Prof. dr Tatjana Savić-Stanković

Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2000. godine, gde je 2005. godine položila i specijalistički ispit iz oblasti Bolesti zuba i endodoncije. Na Stomatološkom fakultetu u Beogradu, 2008. godine brani Magistarsku tezu iz oblasti izbeljivanja zuba i stiče naziv Magistra stomatoloških nauka. Doktorsku tezu iz oblasti kalcijum silikatnih cemenata brani 2014. godine i stiče naziv Doktora stomatoloških nauka. Na Klinici za bolesti zuba, Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu radi od 2001. godine, a trenutno je u zvanju vanrednog profesora.


Cilj endodontske terapije predstavlja uklanjanje sadržaja iz endodontskog prostora, njegovu obradu i preoblikovanje kako bi se obezbedili svi uslovi za adekvatnu homogenu, trodimenzionalnu i kompaktnu opturaciju. Sadžaj koji se u njemu nalazi može biti vitalan, nekrotičan ili inficiran, što značajno utiče na krajnji ishod terapije u smislu da poslednji zahteva efikasniju i opsežniju obradu celokupnog kanalnog sistema. Možemo reći da je glavni cilj endodontskog lečenja zuba sprečavanje nastanka apeksnog parodontitisa koji nastaje kao posledica bakterija iz kanala korena, a ukoliko je on već primarna patološka lezija, onda da spreči njegovo širenje i okrene proces u smeru izlečenja i reparacije tkiva.


Neobrađeni, neidentifikovani, “zaboravljeni” kanali, pulpoperiodontalne komunikacije i akcesorni kanali predstavljaju glavni razlog endodontskog neuspeha.


Anatomske varijacije molara su česte. Ove varijacije su češće kod mandibularnih prvih molara u poređenju sa varijacijama gornjih molara. Donji mandibularni prvi molar obično ima dva korena, jedan mezijalan i jedan distalni, sa dva kanala u mezijalnom i jednim ili dva kanala u distalnom korenu. U literaturi su opisane anatomske varijacije i abnormalnosti donjih prvih mandibularnih molara koje uključuju; varijacije kanala u obliku slova C, pet, šest, i sedam kanala. Takođe su zabeležene varijacije u korenima, kao što su mandibularni molari sa tri korena. Retko su opisani slučajevi sa više od dva kanala u mezijalnom korenu mandibularnih molara. Pojava srednjeg mezijalnog kanala u donjem mandibularnom molaru iznosi (1–15%); ovaj kanal se takođe naziva "intermedijarni mezijalni kanal" ili "medijalni mezijalni kanal" jer se nalazi centralno između glavnih bukalnih i lingvalnih korenskih kanala. Prečnik srednjih medijalnih kanala uglavnom je manjeg promera u poređenju sa mezijalnim kanalima, a smatra se da nastaje višegodišnjom apozicijom dentina.


Medijalni mezijalni kanal se smatra nezavisnim kada ima zasebno odvojen ulaz kao i apikalni foramen bez konfluiranja sa ostalim mezijalnim kanalima. Međutim, u čestim slučajevima ovaj kanal ima zaseban ulaz a zatim se spaja sa jednim od glavnih kanala i završava zajedničkim foramenom. Kaže se da „možete lečiti samo ono što možete videti“, zato primena endo-mikro-skopa, lupa i CBCT rengenografije u kombinaciji sa veštinom operatora igra ključnu ulogu i povećava mogućnost otkrivanja ovakvih dodatnih anatomskih varijacija kanalnih sistema. Ovaj prikaz slučaja ima za cilj da prikaže endodontski tretman donjeg prvog molara sa tri mezijalna kanala koristeći RACE® EVO (FKG Dentaire, La Chaux-de-Fonds, Švajcarska) mašinski rotirajući sistem.


Prikaz slučaja
Ženska osoba stara 30 godina, javila se u ordinaciju zbog bola u predelu donje vilice sa leve strane. Pacijentkinja navodi da je bol počeo pre nedelju dana, da je oštrog karaktera, provociran na hladan nadražaj i da traje više od pola sata. Takođe, navodi da je imala potrebu da popije analgetično sredstvo. Iz anamnestičkih podataka saznajemo da ne boluje od sistemskih oboljenja, nema alergiju na hranu i lekove. Kliničkim pregledom ustanovljeno je da je suspektan zub
36 uzrok bola. Na zubu je uočen karijesni defekt koji se atipično nalazi na prelazu okluzalno na bukalnu površinu zuba, pomeren više bukalno u karijes imunu zonu. Zub 36 nije osetljiv na vertikalnu perkusiju, bez prisutne palpatorne
osetljivosti u predelu projekcije korenova u vesti bulumu. Test senzibiliteta pokazuje snižen prag nadražaja u odnosu na kontrolni zub. Postavljena je dijagnoza simptomatskog pulpitisa, a zatim je usledilo planiranje buduće endodontske
terapije (sl.1). Nakon privremene desenzibilizacije primenom sprovodne mandibularne anestezije (Septanest 1:100,000, Septodont) usledilo je obezbeđivanje apsolutno suvog radnog polja aplikacijom koferdama. Operativno polje je dezinfikovano 5% natrijum hipohloritom. Minimalno konzervativni pristupni kavitet preparisan je kroz karijesni defekt.


Uključivanjem bukomezijalne kvržice obezbeđen je pravoliniski pravac pružanja endodontskog instrumenta. Poštujući sve principe preparacije pristupnog kaviteta, obezbeđena je preglednost poda kavuma dentis i identifikacija svih kanala. Identifikovano je ukupno četri kanala od kojih su tri prisutna u mezijalnom a jedan u distalnom kanalu (sl.2). Nakon identifikacije svih kanala, uspostavljanja inicijale prohodnosti (K-flex #10) i levkastog širenja ulaza u kanale, usledilo je određivanje radne dužine, elektroodontometrijskom metodom.


Nakon toga usledila je instrumentacija primenom RACE® EVO (FKG Dentaire, La Chaux-de-Fonds, Švajcarska) mašinski rotirajućeg sistema u ROOTER UNIVERSAL – endo motoru sa apeks lokatorom. Sva četiri kanala su instrumentirana poštujući redosled sekvenci sistema na način da su mezijana tri kanala instrumentirana na maksimalnu koničnost od 4% (RE1 15/.04; RE2 25/.04; RE3 30/.04). Zbog svog većeg dijametra i ovalnog oblika, distalni kanal je dodatno obrađen sa instrumentom XP-endo Shaper ( 15-30/.01-.04). Brzina rotacije 800-1000 rpm; tork 1.5 Ncm. Između svakog instrumenta vršena je rekapitualacija ručnim Kerr instrumentom malog promera (#15) na radnu dužinu sa obimnom irigacijom. Svi instrumenti su pre ulaska u kanal bili izloženi lubrikantu EDTA gel (19% EDTA MD-ChelCream). U toku instrumentacije, svi korenski kanali su ispirani 2% rastvorom natrijum hipohlorita (CHLORAN 2% CHEMA – ELEKTRO-MET) koji je ultrazvučno aktiviran. Nakon finalne irigacije (NaOCl-EDTA-NaOCL), kanali su opturisani primenom monokone tehnike opturacije silerom AH Plus sealer (Maillefer Dentsply, Ballaigues, Switzerland) i gutaperka poenima dijametra koja odgovara najvećem
promeru završne obrade za odgovarajući kanal. Nakon završene opturacije, usledilo je kontrolno CBCT snimanje. 

Mnogo je faktora od kojih zavisi uspeh endodontske terapije, ali jedan od najvažnijih je mehanička instrumentacija. Ona će svojim pravilnim izvođenjem obezbediti adekvatno i efiksano čišćenje, napraviti prostor za irigaciju, medikaciju i evakuaciju nastalog debrija. “Biološki” koncept (minimalno uklanjanje parakanalnog dentina) podrazumeva maksimalno očuvanje originalne arhitekture i pozicije kanala korena posle završene obrade. Njime se postiže podjednako uklanjanje dentina u svim delovima korenskog kanala na način da se obezbedi očuvanje forme otpora i ne ugrozi dalja funkcija i statika zuba.
RACE® EVO je instrument koji nastavalja evoluciju razvoja popularnog i dokazanog RaCe rotacionog sistema. On poseduje sve do tada već postojeće izuzetno pouzdane originalne karakteristike RaCe u kombinaciji sa specijalnom (patentom zaštićenom) termičkom obradom koja mu obezbeđuje veću brzinu rotacije i čini RACE® EVO instrumente još sigurnijim, lakšim za kontrolu i efikasnijim. Originalna termička obrada u kombinaciji sa starim RaCe svojstvima pruža savršenu kombinaciju snage, izdržljivosti i kontrole. Sa neuporedivom otpornošću na ciklični zamor, optimizovanom i neagresivnom efikasnošću rezanja dentina i umanjenim efektom ”ušrafljivanja”, RACE® EVO je prvenstveno dizajniran da bude siguran. Ovakva posebna i specifična termička obrada novog instrumenta omogućava izvanredna mehanička svojstva, koja omogućavaju veću brzinu, a time i brži i prijatniji tretman za pacijente.